kobalt (njem. Kobalt < Kobold: rudnički duh koji krade srebrnu rudu i na njezino mjesto, prema praznovjerju, stavlja bezvrijednu), simbol Co (lat. cobaltum), kemijski element (atomski broj 27, relativna atomska masa 58,933), plavkastobijeli metal gustoće 8,9 g/cm³ i tališta 1495 °C. Vezan u spojevima, u malim je količinama (u Zemljinoj kori 0,0037%) široko rasprostranjen u prirodi (u elementarnom stanju samo kao sastojak meteorita). Redovito prati nikal, bakar i druge metale u mineralima, iz kojih se složenim pirometalurškim i hidrometalurškim postupcima dobiva kao sporedni proizvod. Najvažniji su minerali kobaltit (CoAsS) i smaltit (CoAs2), a najviše ga ima u DR Kongu, SAD-u, Australiji i na Kubi. Otkrio ga je 1735. švedski kemičar Georg Brandt.
Elementarni kobalt smjesa je dviju alotropskih modifikacija (temperatura prijelaza 417 °C), feromagnetičan je sve do 1150 °C. Reagira s jakim kiselinama, na povišenoj temperaturi i s vodenom parom, kisikom i s većinom nemetala (osim s vodikom i dušikom). U praškastom je stanju samozapaljiv, u spojevima je najčešće dvovalentan i trovalentan. Najviše se rabi u metalnom obliku kao sastojak vrijednih slitina za izradbu permanentnih i praškastih magneta (elektroindustrija i elektronika), korozijski i temperaturno postojanih slitina (energetska postrojenja, aeronautika, kirurgija) i tvrdih metala. Radioaktivni izotop 60Co kao jaki γ-emiter služi u industriji za ispitivanje materijala te u medicini za radioterapiju.
Kobaltovi spojevi, posebice oksidi, rabe se u proizvodnji stakla, emajla, keramike, pigmenta za modru glazuru, slikarskih boja, katalizatora za organsku sintezu, sušila za boje (kobaltove organske soli), nevidljive tinte (kobaltov(II) klorid) i dodataka stočnoj hrani i umjetnim gnojivima. Kobalt je esencijalan mikroelement, njegov spoj cijanokobalamin, poznat kao vitamin B12, sudjeluje u izgradnji eritrocita. Čovjek ga u organizam unosi s hranom životinjskoga podrijetla. Manjak kobalta u organizmu ljudi i životinja uzrokuje pernicioznu anemiju.
